Bolesti zavisnosti je hronicno psihijatrijsko oboljenje koje podrazumeva nekontrolisanu zudnju za psihoaktivnim supstancama ili radnjama kod nehemijskih zavisnosti. Imamo tri komponente koje karakterisu bolesti zavisnosti. To su povecanje tolerancije na supstancu (podizanje doze supstance kako bi imali efekat), fizicka zavisnost (metabolicka zavisnost) i psihicka zavisnost (zavisnost od efekta). Bolesti zavisnosti se dele na hemijske i nehemijske. U hemijske zavisnosti ulazi alkoholizam, narkomanija, tabletomanija i nikotinizam. Nehemijske zavisnosti su patolosko kockanje i kladjenje, zavisnost od inetrenta i video igara. Bitno je sto pre prepoznati zavisnicko ponasanje, kako bi se sto ranije krenulo sa lecenjem, cime izbegavamo posledice zavisnosti koje kod hemijskih zavisnosti mogu biti i letalne. Ono sto je najupecatljivije su promene u ponasanju. Zavisnik pocinje da izbegava porodicu i prijatelje koji ne konzumiraju PAS, dolazi do sve cesceg odsustvovanja iz skole ili sa posla, zanemaruju se generalno obaveze koje su ranije bile aktuelne, izbegava razgovore sa bliskim osobama, cesto se zaduzuje kod prijatelja itd. Pored ponasanja zavisnik ima i odredjene fizicke simptome po kojima mozemo prepoznati problem, a to su, gubitak apetita, gubitak telesne tezine, nesanica, zanemarivanje licne higijene, uske ili prosirene zenice, hronican umor. Bolest je najtransparentnija u krizama, koje mogu biti psihicke (neraspolozenje, agresvnost, nesanica) i fizicke (preznojavanje, ubrzan rad srca, mucnine, povracanje, dijareja). Bolest zavisnosti se leci sistemskim pristupom, koji ovu bolest vidi kao problem citavog porodicnog i socijalnog sistema zbog cega se u tretman ukljucuju i saradnici, odnosno roditelji, staratelji, supruznici i starija deca.